Moja nevidljiva sjeno
Kako mi ti stojiš s danom i sa svjetlom,
s ljudima i sa svijetom?
Želiš li uništiti vrijeme,
sve te duge trenutke i bezvrijedne teme?
Živiš li zaista ili samo preživljavaš?
Jesi li mi blizu ili se udaljavaš?
kako mi ti stojiš sa riječima
i tišinom,
s pogledom i daljinom?
Želiš li izbjeći probleme
ili se i ti boriš
uzaludno,poput mene?
Ovu sam pjesmu izvukla iz moje pjesmarice koju pišem od 8.razreda, neke pjesme su moje a neke sam prepisivala iako se tada nisam nalazila u njima... Sada se pronalazim! Evo još jedne:
Njemu
Sjedim u kutu sobe
opet sam noćas sama
sjedim i mislim o tebi,
a oko mene tama.
Tužna sam svake noći
plašim se svakog jutra
i svega što donosi dan,
i što će se dogoditi sutra.
Plašim se da ću te sresti
i da ću ponovo osjetiti tugu,
plašim se da preživjeti neću...
Napisano oko 23:40... sjedim za kompjutorom i opet sam noćas sama... kad se samo sjetim da smo se dopisivali po cijele noći i da nismo bili pospani...Hmmm, bila su to divna vremena kojih više nema...
Post je objavljen 01.09.2006. u 10:05 sati.